Društvo građevinskih inženjera i tehničara organiziralo je od 29.11.2012. do 02.12.2012. putovanje u Istanbul. Turska je od davnina spajala Aziju i Europu. Osim manjeg dijela istočne Trakije na europskom kontinentu, ona obuhvaća Malu Aziju do gradova Samsun i Adana, te istočnu Anataliju, ravnicu koja se proteže prema istoku do 2000 m visokog gorja ispred Kavkaza. Most koji spaja Europu i Aziju je Istanbul, metropola s 15 mil. stanovnika koja je dijelom smještena u Europi, a dijelom u Aziji – na obje obale Bospora.
Sletjevši avionom u Istanbul smjestili smo se u hotel koji se nalazio u povijesnom dijelu grada – Sultanahmetu. Javnim prijevozom krenuli smo do trga Taksim, novog centra grada, te krenuli u šetnju poznatom glavnom ulicom Oslobođenja (Istiklal Caddessi) punom dućana, trgovina, restorana i barova, gdje smo ostali do kasnih noćnih sati kada smo upoznali i noćni život Istanbula.
Drugog smo dana uz našeg, vrlo ugodnog i punog informacija, vodiča Denisa, razgledali Hipodrom, Plavu džamiju, Aja Sofiju i Topkapi. Na Hipodromu se nalazi bunar koji je darovao njemački car Vilim II. i označuje početak Hipodroma. Tu se nalazi i egipatski obelisk iz doba faraona Tutmozisa III, zmijski stup iz Apolonova hrama, te zidani obelisk koji je dao izraditi car Konstantin VII., a kojeg su križari opljačkali (skinuli brončane ploče). Plava džamija, monumentalno zdanje, koju je izgradio Mehmet Aga da bi nadmašio Aja Sofiju. Plava džamija ima 6 minareta i posljednja je velika kraljevska džamija u koju se ulazi bos na debele ćilime, a žene, uz obavezno pokrivanje glave maramom. Aja Sofija je najznamenitija građevina u gradu. Izgrađena je kao kršćanska crkva i posvećena je Božjoj „svetoj mudrosti". Na mjestu na kojem je od 325.g. stajala konstantinovska crkva car Justinijan je 532.g. položio kamen temeljac za današnju građevinu čija je gradnja trajala 5 godina. Stupovi središnjeg prostora ispred kupole sastoje se od blokova pješčanog kamena povezanih olovom, a zidovi i svod su od opeke. Troškovi gradnje iznosili su 5,4 milijarde dolara. Nakon osvajanja Mehmeda II., crkva je pretvorena u džamiju. Tada su dodani minareti, potporni zidovi, bunar, kuhinja i nadgrobni spomenici. Građevina je iz unutra ostala nepromijenjena, ali su sve slike i figure presvučene gipsom, što je u skladu s islamskim propisima. 1934.g. Ataturk, koji je poštovao obje religije, proglašava građevinu muzejom, pa su ponovno otkriveni neki skriveni mozaici. Promjer kupole je 31 m, a visina 55,6 m. U crkvi se nalazi sultanova loža, molitvena niša, propovjedaonica, tribina za pjevače, osam drvenih medaljona s imenima Alaha, njegovog proroka Muhameda i prvih vjerskih vođa, te „stup koji plače". U palaču Topkapi-saraj ulazi se kroz bogato ukrašena vrata s tri tornja sagrađena za vladavine Mehmeda II. Kroz ta vrata ulazi se prostor gdje je Aja Irena, crkva svetog mira, zatim kroz vrata pozdrava u čijim su tornjevima bile tamnice zarobljenika osuđenih na smrt dolazi se u prostor palače. U tom prostoru se nalaze kuhinjske zgrade, staje, harem. U haremu su zidovi i kamini obloženi keramičkim pločicama s cvjetnim uzorcima, a stolarija je izrađena od plemenitog drva, a podovi su većinom kameni, dok je staza na podu, širine metar, u centralnom dijelu harema, izvedena od kamena oblutaka svjetle i tamno sive boje, tako da je na taj način dobiven uzorak od cvjetova na podu. Kroz vrata sreće dolazite u treće dvorište. Ovdje je sultan održavao obrede kurban bajrama, žrtvene svečanosti. U tom dijelu nalazi se i dvorana za audijencije. U tom dvorištu su i prostorije s dragocjenostima koje su donosili osmanlijski osvajači, te prostorija s relikvijama. U četvrtom dvorištu nalaze se raskošni paviljoni i vrtovi tulipana. U jednom paviljonu nalazi se kafić i restoran iz kojeg je prekrasan pogled na Bospor.
Preporukom vodiča Denisa, obišli smo, u vlastitom aranžmanu, baziliku Cisterna Yerebatan. Cisterna koju je u 6. stoljeću postavio car Justinijan duga je 141m, široka 73 m, a smještena je na 336 stupova. Nekada je ta cisterna koristila Carigradu za pitku vodu i nadzor nad pitkom vodom. Danas u njoj ima vrlo malo vode, ali kojoj ima mnogo riba. Obilazak cisterne je vrlo ugodan zbog efektnog osvjetljenja i ugodne muzike.
Večera je bila organizirana u tradicionalnom restoranu Orient house gdje smo prisustvovali bogatom programu uz trbušne plesačice, folklorne plesove i običaje. Atmosfera je bila vrlo opuštena uz slikanja s trbušnim plesačicama i pokušajima u trbušnom plesu na pozornici.
Treći dan proveli smo krstarenjem bosporskim tjesnacem koji razdvaja Europu i Aziju. S broda smo promatrali carske palače, tvrđave i privatne vile. Popodnevne sate proveli smo na Egipatskoj tržnici na kojoj se može kupiti više od 1000 različitih začina na kile. U nastavku Egipatske tržnice dolazi se do Grand Bazaara, zatvorene tržnice s više od 5 000 trgovina gdje smo kupovali kožu, zlato, suvenire, tekstil, lokume, baklave i razne druge stvari koje su nam se svidjele, ali nema kupnje ako se ne cjenkate. U glavnom potrošili smo sve novce jer stalno naiđete na nešto što vam je interesantno ili vas njihovi trgovci zaustavljaju i nagovaraju uz obavezno spuštanje cijena.
Slijedećeg smo dana uz sunce i 22 stupnja poletjeli avionom iz Istanbula za Zagreb, a u Zagreb smo sletjeli na 2 stupnja celzija i sivilo na nebu.
Mirna Amadori dipl. ing. građ.
Fotografije možete pogledati u kategoriji "Galerija slika".
